Godišnji Odmor i Blagdani

Plaćeni dopust

Zakon o radu iz 2014. sadrži odredbe koje se odnose na godišnji odmor, raspoređivanje i podjelu godišnjeg odmora te plaćeni godišnji odmor.

Radnici imaju pravo na najmanje četiri radna tjedna plaćenog godišnjeg odmora za svaku kalendarsku godinu. Maloljetni radnik i radnici koji obavljaju opasne poslove (gdje radnici ne mogu biti zaštićeni od štetnih utjecaja, unatoč primjeni mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu) imaju pravo na najmanje pet tjedana plaćenog godišnjeg odmora za svaku kalendarsku godinu.

Stranke mogu dogovoriti dulje razdoblje od minimalnog razdoblja (četiri ili pet tjedana) na temelju kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu. Zakon o radu ne predviđa dulji godišnji odmor za starije radnike, a njegovo trajanje ostaje isto za radnika s jednom godinom ili pet godina staža. Državni blagdani, neradni dani i razdoblje privremene nesposobnosti za rad koju je utvrdio ovlašteni liječnik ne uračunavaju se u trajanje godišnjeg odmora.

Radnik koji se prvi put zaposli ili koji ima prekid između dva radna odnosa dulji od osam dana stječe pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnog radnog odnosa kod toga poslodavca (uvjet za stjecanje prava na godišnji odmor). Radnik koji nije ispunio uvjet za stjecanje prava na godišnji odmor ima pravo na razmjeran dio godišnjeg odmora (u trajanju od jedne dvanaestine godišnjeg odmora za svaki mjesec trajanja radnog odnosa).

Radnik ima pravo podijeliti godišnji odmor u dva dijela. U tom slučaju radnik mora iskoristiti prvi dio najmanje dva tjedna u neprekidnom trajanju, tijekom kalendarske godine za koju ostvaruje pravo na godišnji odmor, pod uvjetom da je ostvario pravo na godišnji odmor u trajanju duljem od dva tjedna.

Svaki neiskorišteni dio godišnjeg odmora u trajanju duljem od dijela godišnjeg odmora radnik može prenijeti i iskoristiti najkasnije do 30. lipnja sljedeće godine.

Dužnost je poslodavca pripremiti raspored korištenja godišnjim odmorom u skladu s kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu do 30. lipnja tekuće godine i obavijestiti radnike o tom rasporedu. Pri utvrđivanju rasporeda korištenja godišnjim odmorom moraju se uzeti u obzir potrebe poduzeća u vezi s organizacijom rada i mogućnosti za odmor raspoložive radnicima. Radnik mora biti obaviješten o trajanju godišnjeg odmora i razdoblju njegova korištenja najmanje petnaest dana prije godišnjeg odmora. Jedan dan godišnjeg odmora radnik ima pravo, uz obvezu da o tome obavijesti poslodavca najmanje tri dana prije njegova korištenja, iskoristiti kada on to želi, osim ako je u kolektivnom ugovoru određen drugi rok za slanje prethodne obavijesti.

Ništetan je sporazum o odricanju od prava na godišnji odmor, odnosno o isplati naknade umjesto korištenja godišnjim odmorom. Međutim, radnik ima pravo na naknadu za svaki neiskorišteni godišnji odmor u slučaju prestanka ugovora o radu. 

Za vrijeme korištenja godišnjim odmorom radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Plaća za vrijeme godišnjeg odmora ne smije biti manja od prosječne mjesečne plaće radnika u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

izvori: članci 76. - 85. Zakona o radu iz 2014. (Narodne novine br. 93/2014)

Plaća za vrijeme državnih blagdana

Državni blagdani u Hrvatskoj uređuju se Zakonom o radu iz 2014. i Zakonom o blagdanima, spomendanima i neradnim danima (Narodne novine br. 130/2011).

Sukladno Zakonu o blagdanima, radnici imaju pravo na trinaest plaćenih državnih blagdana. To su sljedeći blagdani: Nova godina (1. siječnja); Bogojavljanje ili Sveta tri kralja (6. siječnja); Uskrs i Uskrsni ponedjeljak; Tijelovo; Praznik rada (1. svibnja); Dan antifašističke borbe (22. lipnja); Dan državnosti (25. lipnja); Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja (5. kolovoz); Velika Gospa (15. kolovoza); Dan neovisnosti (8. listopada); Svi sveti (1. studenoga); Božić (25. prosinca); Sveti Stjepan (26. prosinca).

Državni su blagdani plaćeni dani i ako radnik mora raditi na državni blagdan, ima pravo na povećanu plaću (premija na plaću). Međutim, iznos premije nije utvrđen u Zakonu o radu. Ako državni blagdan pada na nedjelju, ne prenosi se u idući dan.

Hrvatski građani koji slave različite vjerske blagdane imaju pravo ne raditi na te dane. To uključuje kršćane koji Božić slave 7. siječnja po julijanskom kalendaru, muslimane u dane Ramazanskog bajramai Kurban bajrama, te Židove u dane Roš Hašane i Jom Kipura.

Izvori: članci 1. - 5. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima (Narodne novine br. 130/2011); članak 94. Zakona o radu iz 2014. (Narodne novine br. 93/2014)

Tjedni dani odmora

Tjedni odmor propisan je Zakonom o radu iz 2014.

Opći tjedni odmor na koji radnici imaju pravo, u sedmodnevnom razdoblju, ne može biti kraći od dvadeset četiri sata neprekidno. Razdoblje tjednog odmora pribraja se razdoblju dnevnog odmora iz prethodnog dana (dvanaest sati neprekidno). Zakonski tjedni odmor za maloljetnike iznosi četrdeset osam sati neprekidno. Tjedni odmor odobrava se nedjeljom i na dan koji nedjelji prethodi, odnosno iza nje slijedi, ako je razdoblje tjednog odmora dulje od dvadeset četiri sata.

U slučaju radnika koji obavljaju poslove u različitim smjenama zbog objektivno neizbježnih razloga ili zbog organizacije rada, tjedni odmor može biti određen u trajanju od najmanje dvadeset četiri sata, bez pribrajanja dnevnog odmora u trajanju od dvanaest sati.

Izvori: članci 74. i 75. Zakona o radu iz 2014. (Narodne novine br. 93/2014)

Zakoni

  • Zakona o radu iz 2014. (Narodne novine br. 93/2014) / Labour Code 2014 (Official Gazette No. 93/2014)
  • Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima (Narodne novine br. 130/2011) / Act on Public Holidays, Commemoration Days and Other Holidays (Official Gazette No. 130/2011)
Cite this page © WageIndicator 2017 - Mojaplaca.org - Godišnji Odmor i Blagdani