Bolovanje

Prihod / Plaćeno bolovanje

Plaćeno bolovanje uređeno je Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju i Zakonom o radu.

Radnik je dužan obavijestiti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad što je prije moguće, a najkasnije u roku od tri dana od nastupa bolesti, te dostaviti liječničku potvrdu (izdanu od ovlaštenog liječnika) o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinom očekivanom trajanju.

Radna sposobnost radnika može biti privremeno izgubljena ne samo zbog bolesti ili ozljede, nego i zbog liječničkih pregleda koji se ne mogu obaviti izvan radnog vremena, medicinski potrebne izolacije, komplikacija u trudnoći, praćenja bolesne osobe na liječenje, te njege bolesnog djeteta ili bračnog druga.

Za ostvarivanje prava na novčanu naknadu ne postoji minimalni uvjet prethodnog staža osiguranja, a privremenu nesposobnost za rad u prvom razdoblju utvrđuje izabrani liječnik primarne zdravstvene zaštite, ovisno o naravi nesposobnosti. Produženje razdoblja nesposobnosti utvrđuje liječnička komisija Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO).

U slučaju privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti ili ozljede, radnik ima pravo na naknadu plaće tijekom bolovanja. Pravo na bolovanje utvrđuje izabrani liječnik primarne zdravstvene zaštite u zdravstvenoj ustanovi ili privatnoj praksi. Radnik nema pravo na naknadu ako je namjerno prouzročio nesposobnost za rad, ako je ona posljedica njegove grube nepažnje, ako se ne javi ovlaštenom liječniku u roku od tri dana od nastanka nesposobnosti, ili ako namjerno sprječava liječenje ili osposobljavanje za rad.

Poslodavac isplaćuje naknadu plaće za bolovanje tijekom prvih 42 dana izostanka s rada zbog bolesti. Visina naknade ovisi o kolektivnom ugovoru, ali ne smije biti niža od zakonom propisanog minimuma. Od 43. dana bolovanja nadalje naknadu isplaćuje Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. U određenim slučajevima (npr. njega bolesnog djeteta ili bračnog druga, komplikacije u trudnoći i dr.) naknadu od prvog dana izostanka isplaćuje HZZO.

Naknada za bolovanje izračunava se na temelju prosječne neto plaće u šest mjeseci koji prethode mjesecu nastupa bolovanja (obračunska osnovica). Naknada iznosi 100% obračunske osnovice ako je bolovanje posljedica: Domovinskog rata, njege bolesnog djeteta mlađeg od tri godine, darivanja tkiva i organa, medicinske izolacije, komplikacija u trudnoći.

U svim ostalim slučajevima naknada iznosi 70% obračunske osnovice.

Naknada za bolovanje isplaćuje se u punom iznosu do ozdravljenja, odnosno najdulje do 18 mjeseci, nakon čega se smanjuje za 50%. Međutim, kod određenih teških bolesti smanjenje se ne primjenjuje.

U slučaju njege članova uže obitelji, trajanje prava na naknadu za bolovanje iznosi od 40 do 60 dana, ovisno o dobi djeteta.

Izvori: čl. 36.–53. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine br. 137/2013, posljednje izmjene: br. 33/2023); čl. 37.–40. Zakona o radu iz 2014. godine (Narodne novine br. 93/2014, posljednje izmjene: br. 151/2022 i 64/2023).

Besplatna zdravstvena njega

Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju uređuje obvezno zdravstveno osiguranje zaposlenih u Republici Hrvatskoj. Svaki radnik obvezno je osiguran od dana početka rada. Poslodavac je dužan prijaviti radnika Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (HZZO) te mu dostaviti presliku prijave na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje u roku od osam dana od dana isteka roka za prijavu na obvezno osiguranje, sukladno posebnom propisu.

Poslodavac je također dužan obavještavati HZZO o svim relevantnim promjenama te snosi odgovornost za obračun i uplatu doprinosa za obvezna socijalna osiguranja. Obvezno zdravstveno osiguranje u pravilu osigurava besplatnu zdravstvenu zaštitu, koju pružaju brojni liječnici i bolnice s kojima HZZO ima sklopljen ugovor.

Javne i privatne zdravstvene ustanove koje imaju ugovor s HZZO-om pružaju zdravstvene usluge. Zdravstvene usluge obuhvaćaju primarnu i specijalističku zdravstvenu zaštitu, bolničko liječenje, ortopedska i druga pomagala, stomatološku skrb, odobrene lijekove, laboratorijske usluge, rodiljnu skrb, preventivne zdravstvene usluge, hitnu medicinsku pomoć, rehabilitaciju, medicinske aparate i prijevoz.

Obvezno zdravstveno osiguranje pokriće troškova liječenja osigurava djelomično. Osigurane osobe koje nemaju dopunsko zdravstveno osiguranje sudjeluju u troškovima zdravstvene zaštite s 20% stvarnog troška, ali ne manje od minimuma propisanog zakonskim cjenikom. Zdravstvene usluge su besplatne za djecu mlađu od 18 godina, osobe s niskim prihodima, osobe s invaliditetom kojima je potrebna stalna pomoć te darivatelje organa. Pravo na zdravstvenu zaštitu imaju i uzdržavani članovi obitelji osiguranika.

Izvori: čl. 19. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine br. 137/2013, posljednje izmjene: br. 33/2023); čl. 14. st. 5. Zakona o radu iz 2014. godine (Narodne novine br. 93/2014, posljednje izmjene: br. 151/2022 i 64/2023)

Sigurnost zaposlenja

Zakon o radu sadrži posebne odredbe o zaštiti zaposlenja bolesnih radnika.

Privremena odsutnost s rada zbog bolesti ili osobne ozljede ne smatra se opravdanim razlogom za otkaz. Poslodavcu je zabranjeno otkazati ugovor o radu radniku koji zbog zdravstvenog stanja privremeno nije sposoban obavljati svoje poslove. Ako tijekom otkaznog roka dođe do prekida zbog privremene nesposobnosti za rad, radni odnos prestaje najkasnije istekom šest mjeseci od dana dostave odluke o otkazu.

Poslodavac ne smije otkazati ugovor o radu radniku koji je pretrpio ozljedu na radu ili obolio od profesionalne bolesti, i koji je zbog liječenja ili oporavka privremeno nesposoban za rad. Radnik koji je bio privremeno nesposoban za rad zbog ozljede na radu, bolesti ili profesionalne bolesti, a za kojeg nakon liječenja ili oporavka ovlašteno tijelo utvrdi da je sposoban za rad, ima pravo vratiti se na poslove koje je prethodno obavljao. Ako potreba za tim poslovima više ne postoji, poslodavac mu je dužan ponuditi druge odgovarajuće i slične poslove.

Ako poslodavac nije u mogućnosti ponuditi odgovarajući posao ili ako radnik odbije izmijenjeni ugovor, poslodavac može otkazati ugovor o radu sukladno odredbama Zakona o radu. U slučaju spora između radnika i poslodavca, specijalist medicine rada odlučuje je li ponuđeni posao odgovarajući za radnika. Radnik s invaliditetom ima pravo na dodatno stručno osposobljavanje, ako dođe do promjene tehnologije ili načina rada, kao i na druga prava koja proizlaze iz poboljšanih uvjeta rada.

Poslodavac smije otkazati ugovor o radu radniku koji ima profesionalnu nesposobnost za rad samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća. Suglasnost se daje ako poslodavac dokaže da je učinio sve kako bi osigurao odgovarajući posao za radnika ili ako dokaže da je radnik odbio ponudu za posao primjeren njegovim sposobnostima, sukladno stručnom nalazu i mišljenju ovlaštenog tijela. Ako radničko vijeće uskrati suglasnost ili ako ono nije ustrojeno, suglasnost zamjenjuje sudska odluka ili odluka arbitraže.

Radnik koji je pretrpio ozljedu na radu ili obolio od profesionalne bolesti, a koji se nije vratio na rad nakon završetka liječenja i oporavka, ima pravo na otpremninu u najmanje dvostrukom iznosu od one na koju bi inače imao pravo.

Radnik koji neopravdano odbije ponuđene poslove nema pravo na otpremninu u dvostrukom iznosu.

Prema važećem Zakonu o radu, otkazni rok miruje tijekom bolovanja radnika. To znači da ako radnik primi otkaz i potom ode na uredno potvrđeno bolovanje, tijek otkaznog roka se prekida i nastavlja tek nakon završetka bolovanja.

Izvor: čl. 37.–43., 117. i 121. st. 4 Zakona o radu iz 2014. godine (Narodne novine br. 93/2014, posljednje izmjene: br. 151/2022 i 64/2023).