Rad i Plaće

This page was last updated on: 2023-11-28

Minimalna plaća

Minimalne plaće uređene su sukladno Zakonu o minimalnoj plaći iz 2013. Zakon definira pojam minimalne plaće kao minimalnu bruto plaću na koju zaposlenik ostvaruje pravo radom na puno radno vrijeme.

U Hrvatskoj nema strukovnih ili regionalnih minimalnih plaća. Minimalne plaće određuju se godišnje na nacionalnoj razini (za nadolazeću godinu) Vladinom uredbom. 

Stopa minimalne plaće primjenjuje se na sve radnike i poslodavce u Hrvatskoj. Minimalna plaća za tekuću godinu ne može biti niža od minimalne plaće za prethodnu godinu (smanjenja plaće nisu dopuštena sukladno članku 7. Zakona o minimalnoj plaći). U iznimnim slučajevima, u kolektivnom ugovoru može biti utvrđena niža minimalna plaća, ali ne smije biti niža od 95 % iznosa propisanog Vladinom uredbom.

Razinu minimalne plaća određuje vlada (odnosno Ministar rada) nakon savjetovanja sa socijalnim partnerima, to jest, Hrvatskom udrugom poslodavaca i Savezom samostalnih sindikata Hrvatske. Socijalni partneri imaju zastupnike u Gospodarskom i socijalnom vijeću. Vlada određuje minimalnu plaću nakon saslušanja preporuka i prijedloga Gospodarskog i socijalnog vijeća Hrvatske o usklađivanju politike plaća.

Zakon o minimalnoj plaći iz 2013. propisuje kriterije za određivanje i revidiranje stopa minimalne plaće. Ti su kriteriji mjesečni prag siromaštva za jedno kućanstvo, koeficijent broja ljudi (ukupan broj stanovnika) u odnosu na broj domaćinstava, omjer ukupnog stanovništva i broja aktivnih osoba i promjena u prosječnom indeksu potrošačkih cijena dobara (CPI-u). Prag rizika siromaštva iznosio je 22.916 HRK godišnje u 2013. za kućanstvo koje se sastoji od jedne osobe i 48.124 HRK godišnje za kućanstvo koje se sastoji od dvije odrasle osobe i dvoje djece.

Pri predlaganju revizije minimalne plaće, Gospodarsko i socijalno vijeće također uzima u obzir utjecaj fluktuacije cijena i plaća na gospodarsku stabilnost i razvoj.

Inspektorat rada provjerava pridržavanje odredaba Zakona o radu, uključujući i odredaba koje se odnose na minimalnu plaću. Slično tome, a kako je određeno čl. 9 Zakona o minimalnoj plaći, pravosudni organi podliježu reviziji od strane ovlaštenih tijela za inspekciju koja upravljaju nadzorom nad radom i zaposlenjem, tj. od strane Inspektorata rada. Kalkulacije minimalne plaće, valjanost isplata, prošla plaćanja te povezani rokovi plaćanja podliježu reviziji od strane ovlaštenih tijela za inspekciju smještenih u okviru Ministarstva financija. 

Izriče se novčana kazna od 60.000 do 100.000 HRK poslodavcu koji radniku ne isplati minimalnu plaću propisanu Vladinom uredbom.

Izvori: Zakon o minimalnoj plaći (Narodne novine br. 39/2013, posljednji put izmijenjen službenim glasnikom br. 130/2017); članak 90. i članak 221. stavak 3. Zakona o radu iz 2014. (Službeni glasnik br. 93/2014, posljednji put izmijenjen službenim glasnikom br. 151/2022); Uredba o visini minimalne plaće (Narodne novine br. 156/2013); §3 Zakona o Inspektoratu rada iz 2014. godine.

Redovita plaća

Plaće su davanja koja poslodavac plaća radniku za posao obavljen u skladu s ugovorom o radu, pravnim instrumentom ili kolektivnim ugovorom. Plaće se sastoje od osnovnih plaća i dodatnih davanja, bonusa i dodatnih isplata plaćenih u slučajevima propisanima zakonom.

Relevantni zakon o isplati plaća jest Zakon o radu iz 2014. Poslodavac je dužan isplatiti plaću (radnicima) u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Ako osnove i mjerila za isplatu plaće nisu uređeni kolektivnim ugovorom, poslodavac koji zapošljava najmanje dvadeset radnika dužan ih je utvrditi pravilnikom o radu. Plaća i naknada plaće isplaćuju se u novcu, nakon obavljenog rada. Razdoblje isplate plaće može se razlikovati za različite radnike, no ne smije biti dulje od mjesec dana.

Sukladno članku 92. stavku 3. Zakona o radu iz 2014., plaća za prethodni mjesec mora se isplatiti najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, osim ako drugim definiranim uvjetima iz Zakona o radu ili kolektivnim ugovorom nije drukčije određeno.

Ako razina plaća nije utvrđena zakonom, ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu poslodavca, poslodavac je dužan radniku isplatiti primjerenu plaću.

Pod primjerenom plaćom smatra se plaća koja se redovito isplaćuje za jednaki rad, a ako takvu plaću nije moguće utvrditi, plaća koju odredi sud prema okolnostima slučaja.

Poslodavac je dužan, najkasnije petnaest dana od dana isplate plaće, naknade plaće ili otpremnine, radniku dostaviti obračun iz kojeg je vidljivo kako su ti iznosi utvrđeni.

Postoji odredba za višu razinu plaća (premija na plaću) za radnike zaposlene u teškim uvjetima rada. Radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme

prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti

za koje radnik nije odgovoran. Poslodavac ne smije bez suglasnosti radnika svoje potraživanje prema radniku naplatiti uskratom isplate plaće ili nekoga njezina dijela.

izvori: članci 90. - 97. Zakona o radu iz 2014. (Službeni glasnik br. 93/2014, posljednji put izmijenjen službenim glasnikom br. 151/2022)

Zakoni

  • Zakona o radu iz 2014. (Narodne novine br. 93/2014) / Labour Code 2014 (Official Gazette No. 93/2014)
  • Uredba o visini minimalne plaće (Narodne novine br. 156/2013) / Minimum Wage (Official Gazette No. 156/2013)
  • Zakon o minimalnoj plaći (Narodne novine br. 39/2013) / Minimum Wage Act (Official Gazette No. 39/2013)
Loading...